Prošlo je više od dvije decenije od izlaska čuvenog Rockstarovog naslova koji se upisao na stranice gejming istorije kao jedna od najpoznatijih i najuspješnijih video igara ikada. Projekat na kojem se radilo tek nešto manje od godinu dana uspio je da osvoji najprije tržište namijenjeno PlayStation 2 konzoli 2002. godine, a onda i PC i Xbox tržište 2003. godine. Grand Theft Auto: Vice City prodat je u više od 17,5 miliona primjerataka (podaci prema vgchartz), a osvojio je nekoliko prestižnih nagrada, od kojih se najviše ističu nagrade BAFTA (Filmska nagrada Britanske akademije) iz 2004. godine i to za najbolji zvuk, dizajn i akcionu igru. Tajna uspjeha ove igre krije se u receptu koji kombinuje nekoliko stavki, od kojih je svakako najvažnija – nostalgija.
Upravo ono što je, prema mišljenju mnogih, uspjelo da proslavi igricu GTA Vice City jeste evociranje nostalgije za „veselim“ osamdesetim. Tako, recimo, Karl Oti (Karl Otty) iz SUPERJUMP magazina, u članku koji je izašao prošle godine, piše da se upravo ovoj video igri može pripisati zasluga za iznenadnu erupciju nostalgije za osamdesetim. Oti ističe da su njeni „tvorci“, producent Lesi Benzis (Lezlie Benzies) i scenarista Den Hauzer (Dan Houser), odrastali upravo osamdesetih godina te su znali na koji način da „iskoriste“ uspomene iz djetinjstva za buđenje nostalgije kod gejming populacije.
Specifičan dizajn kojim dominira gradijent roze, žute i cijano boje, 8-bitna „synth“ muzika, te kombinacija sportskih automobila, sunčanih plaža i dobre stare rok/pop muzičke scene bili su presudni u stvaranju ambijenta koji je starijim generacijama tako dobro poznat, a koji je mlađim gejmerima dao novo iskustvo koje je činilo da ponekad i sami požele da su odrastali u to doba.
U ovom nezaboravnom nostalgičnom ambijentu smještena je priča o glavnom junaku, Tomiju Versetiju (Tommy Vercetti), koji nakon izlaska iz zatvora dobija zadatak da u gradu Vajs siti (Vice City), koji je inače napravljen po uzoru na Majami, odradi jedan „krimi“ posao za svog šefa, mafijaša Sonija Forelija (Sonny Forelli). Kultna scena u kojoj Tomi s ekipom dolazi na dogovoreno mjesto u bijelom automobilu dizajniranom po uzoru na čuvenog Mercedes W123 obilježava početak igre tokom kojeg igrač može da vidi kako se Tomi našao u problemu nakon što ilegalna primopredaja nije uspješno obavljena. Ova scena doživjela je nedavno i fan remake u Unreal Engine-u, pa isti vrijedi odgledati kako biste najbolje stekli uvid u početak igrice (u ovom fan rimejku, automobil u kojem se voze glavni junaci upravo je dizajniran kao čuvena „sto-dvadeset-trojka“).
Neuspjeh već tokom ovog prvog velikog zadatka izazvao je veliki gnijev Tomijevog „bosa“, Forelija. On mu prijeti telefonom i upozorava ga da će ga ova greška skupo koštati ukoliko mu ne obezbijedi ukradeni novac i to pod hitno. Dok ga Tomi ubjeđuje da će uraditi sve što može, Foreli mu pojašnjava da jedini razlog što nije likvidiran jeste to što se ranije pokazao kao dobar, pa je dobio novu šansu. I tu kreće Tomijev trnovit put od skromnog lokalnog krimosa koji stanuje u jednom hotelu pored plaže do krimi bosa koji vlada cijelim Maj.. (ehm), gradom Vajs siti.
Prvi kontakt koji će Tomi uspostaviti odmah uranja igrača u dinamičan, opasan, ali i pomalo komičan svijet pun akcije. Franatični pravnik i desna ruka mafijaške porodice Foreli, Ken Rozenberg (Ken Rosenberg), davaće Tomiju zadatke kod koga da ide i kako da se ponaša u krimi krugovima ne bi li došao do informacija o tome ko je zaslužan za propast primopredaje iz uvodne scene i kako da se vrati izgubljeni novac. Jedna od prvih adresa koju Tomi dobija u ovim razgovorima jeste korumpirani pukovnik Huan Kortez (Juan Cortez).
Već tokom prvih misija, igrači ulaze u svijet koji je inspirisan filmom „Kum“ i TV serijom Miami Vice. Sprega kriminala i korumpiranih predstavnika vojske, policije i sudske grane vlasti dominira gradom na suncem okupanoj obali. Svako je na neki način dio „prljavih“ sporazuma i nikome se ne može vjerovati – u to će se Tomi uvjeriti na samom kraju igre, a kako – to vam nećemo „spojlovati“.
Misije koje su dostupne u ovoj igri mogu se preći relativno brzo, a uglavnom se svode na praćenje i/ili eliminaciju nepoželjnih osoba, prevaru i detoniranje poneke zgrade. Na raspolaganju je širok asortiman oružja (puške, pištolji, mačevi, sablje, raketni bacači, itd.), kao i više vrsta vozila i letjelica kojima se može doći do određenog cilja.
Ono što je svakako većini gejmera i nostalgičara bilo najvažnije jeste činjenica da igrica nudi veliki otvoreni svijet u kojem ne morate nužno prelaziti misije, već prosto možete uživati u okruženju vozeći dobra kola, slušajući stare pop i rok hitove, a možda i „navlačeći“ na sebe nacionalnu gardu zbog niza prekršaja i žestokog sukoba s policijom i FBI.
Od svega navedenog, mnogim fanovima GTA Vice City posebno je prirasla k srcu ideja „kuliranja“ na motoru ili u sportskom automobilu dok se voze kroz grad i slušaju stare dobre hitove Majkl Džeksona (Billie Jean), grupe Cutting Crew (I Just Died in Your Arms), grupe TOTO (Africa) i mnogih drugih legendi muzičke scene iz ovog perioda. Mi smo specijalno za ovu priliku pripremili video snimak jedne takve hedonističke vožnje gradom na motoru, uz čuveni hit „Missing You“ koji je izvorno izveo britanski muzičar Džon Vejt (John Waite), a kasnije u svojoj verziji i legendarna Tina Tarner.
Ovaj otvoreni svijet pak nije dostupan u svojoj cjelosti sve dok ne pređete određeni broj misija koji će „otključati“ i drugu polovinu ostrva. Naravno, za prelaženje igre na raspolaganju su uvijek bile svima dobro poznate „šifre“ (odnosno cheats) koje su igraču obezbjeđivale da „prevari sistem“ i sebi obezbijedi prednost tako što će odmah stvoriti set najboljeg naoružanja (PROFESSIONATOOLS), obnoviti energiju (ASPIRINE), stopirati policijsku potragu (LEAVEMEALONE), pa čak i voziti automobil po vodi (FLYINGWAYS). Lista famoznih šifri prilično je dugačka i svakako da je nećemo ovdje kopirati, ali ćemo vam dati jedan primjer kako su se šifre mogle koristiti za zabavu van redovnog obavljanja misija.
Deseti rođendan GTA Vice City (2012. godine) Rockstar je odlučio da proslavi otkrivanjem do tada nedostupnih materijala koji prikazuju kako je pravljena igrica: od animacija i glavnih likova, pa sve do zvučnih efekata. Ovaj materijal jedno vrijeme bio je dostupan na sajtu londonskog Muzeja za dizajn (London Design Museum), ali danas više nije dostupan – makar na toj adresi. Srećom, posvećeni fanovi su sve to sačuvali na vrijeme, pa danas ovaj materijal besplatno možemo pregledati na YouTube platformi. U video snimku ispod možete vidjeti koliko se Rockstar posvetio ovoj igrici iskoristivši veoma skupu i kompleksnu tehniku snimanja animacije uz angažovanje pravih glumaca.
Kad smo već kod glumaca, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je GTA Vice City te 2002. godine napravio potpuno revolucionarnu stvar okupivši na jednom mjestu neka od najpoznatijih imena Holivuda! Čuveni Rej Liota dao je glas glavnom junaku Tomiju Versetiju, zvijezda vestern filmova Bert Rejnolds pozajmio je glas šefu građevinske mafije Ejveri Karingtonu (Avery Carrington), dok je zvijezda Breaking Bad, Deni Treho (Danny Trejo) pozajmio glas šefu Los Carbones mafije – Umbertu Robini. Bilo je tu još velikih imena, a detaljnije o njihovim ulogama možete pročitati u sjajnom tekstu Kejd Ondera (Cade Onder, Screen Rant).
Povodom desete godišnjice, Rockstar je osim navedenog arhivskog materijala odlučio da GTA Vice City učini dostupnim za mobilne uređaje. Ova sjajna ideja omogućila je korisnicima Android i iOS uređaja da ponovo igraju ovaj legendarni naslov, ali je nažalost ovaj koncept kasnije napušten i igrica više nije dostupna na ovim platformama.
Godinu dana prije novog velikog jubileja, a to je dvije decenije od izlaska GTA VC, Rockstar je fanovima ponudio Grand Theft Auto: The Trilogy – The Definitive Edition pakovanje vrijedno 60 EUR. GTA III, GTA VC i GTA San Andreas u novom ruhu, s poboljšanom grafikom i „briljantnim novim osvjetljenjem, nadograđenom pozadinom i teksturama u visokoj rezoluciji“ ono je što je Rockstar mislio da je ponudio zagriženim fanovima, a u stvari im je opalio šamar od 60 EUR. Ova remasterovana „HD trilogija“ ispala je sve osim ono što su fanovi priželjkivali i dugo čekali, a u ponekim aspektima djelovalo je kao da se neko ruga s ovim konceptom. Internet su preplavili negativni komentari povodom ovog izdanja, ali Rockstar nije ispravio svoju grešku. HD Trilogija je još uvijek tu, a ima onih koji su spremni na kompromis samo kako bi još jednom osjetili nostalgiju.
Bilo kako bilo, stare uspomene su tu i njih ne može pokvariti ama baš ništa. Za pravi GTA ugođaj, uostalom, i ne treba nam moderni računar niti „HD“ re-izdanje, već dobri stari CRT monitor, retro konfiguracija, miš s kuglicom i par postera na zidu – baš kao na slici koju je nedavno objavila kompanija GIGABYTE.