Za kratko vrijeme koliko je postojala, posljednja SEGA konzola nije imala mnogo bogat repertoar kvalitetnih igrica. Nazvana „Dreamcast“, ova konzola našla se na tržištu u kratkom periodu od 1998. do 2001. godine, a krasilo je stotinjak naslova, od kojih većina i nije bila nešto popularna – da budemo precizniji, od 125 naslova koji su se našli na poznatoj Metacritic platformi, tek 67 (praktično pola) ima ocjenu 75/100 ili bolju (to je ona „zelena“ ocjena za veoma dobre naslove). Poređenja radi, za PC ta brojka danas iznosi preko 1000, dok za najnoviju PS5 konzolu (staru malo više od dvije godine) „zelenu“ ocjenu ima već 168 naslova.
Skromna ponuda igara za Dreamcast konzolu bila je uslovljena pojavom više faktora, od kojih su svakako najznačajniji bili nedostatak interesovanja developera za još jednu SEGA konzolu koja uvodi novitete (specijalni Windows OS, GD-ROM format i sl.), kao i uspon PC računara i nove Sony PlayStation 2 konzole. SEGA je, kao što smo ranije pisali, krajem devedesetih već istisnuta s dominantne pozicije na tržištu konzola, pa je Dreamcast konzoli pripala ta čast da s njom te 2001. godine SEGA ode u istoriju, makar što se tiče univerzuma kućnih konzola. Iako pojedini izvori navode da se danas može napraviti biblioteka od jedno par stotina naslova koji su izašli u GD-ROM formatu (SEGA-ina verzija CD-ROM), činjenica je da je, kao što smo istakli, prosječnom korisniku u to vrijeme bilo dostupno možda svega nekoliko desetina veoma dobrih naslova, od kojih su se najviše izdvajali CAPCOM-ove legende (Resident Evil, Dino Crisis i Street Fighter), sportski naslovi (NFL, NBA, F1), Quake III Arena, Shenmue, te popularni Sonic.
Još jedna igra koja je obogatila tu grupicu veoma dobrih naslova za Dreamcast konzolu je Test Drive V-Rally. Iako je ova igra u verziji za Sony PS1 izašla na američko tržište već krajem 1999. godine pod zanimljivim nazivom V-Rally 2: Need for Speed, tek na ljeto 2000. godine naći će se i u verziji za Dreamcast konzolu. Srećom po ljubitelje SEGA brenda, Test Drive V-Rally nije bio puka kopija prvobitne verzije za „soni“. Kako piše Frenk Provo iz GameSpot-a, ova igra samo na prvi pogled izgleda kao duplikat „plejstejšn“ verzije, a ustvari predstavlja nadograđenu verziju originala s poboljšanom grafikom i unaprijeđenim kontrolama.
Odmah po startovanju igre srećemo se sa zanimljivim uvodnim snimkom koji je karakterističan za eru kada je igra nastala. Ovaj snimak otkriva nam i da su na igri radili Eden Studios kao developer i Infogrames kao izdavač.
Nakon uvodnog snimka, otkriva se meni s nekoliko opcija koje ukazuju da se radi o igrici koja je rađena s ciljem da što realističnije dočara svijet auto-trka. Inspirisana 27. sezonom Svjetskog šampionata u reliju (1999), organizovanog od strane Međunarodne automobilske federacije (FIA), igra donosi sjajnu kolekciju autentičnih automobila, staza i opcija za takmičenje.
Konkretno, u ponudi su čak 84 staze rađene po uzoru na istoimeno takmičenje iz 1999. godine, 17 automobila iz 3 kategorije (World Rally Cars, 2L Kit-Cars i 1.6L Kit-Cars), te četiri vrste takmičenja (Time Trial, Championship, V-Rally Trophy i Arcade).
Osim bogate ponude staza, automobila i vrsta auto-trka, igru krasi i bogata ponuda opcija za podešavanje načina upravljanja. Igrač može štelovati vrstu mjenjača brzina (manuelni ili automatski), kompjutersku podršku za upravljanje (assistance), lakoću okretanja volana (steering), te način na koji se upravlja SEGA Dreamcast džojstikom. Takođe, moguće je odabrati da li će na mjestu suvozača detalje o stazi davati muškarac ili žena.
Ono što je izuzetna vrijednost ove igrice i gotovo nevjerovatan dodatak za to doba je uključivanje opcije da korisnik sam napravi stazu!
Što se tiče gejmpleja, on je dosta dobro urađen i upravljanje većinom automobila prilično je realistično s obzirom na eru kada je igra izašla (naravno, za današnje standarde ne možemo reći da se radi o sjajnom upravljanju na nivou iRacing, Asseto Corse i sličnih „profi“ naslova). Dodatnu preciznost upriličiće upravljanje preko analogne „kuglice“ na džojstiku.
Ipak, postoje i neki automobili za koje upravljanje nije baš sjajno ili je makar naše iskustvo bilo takvo. Jedan od takvih modela je prelijepa Škoda Octavia WRC, kojom su inače u realnom svijetu te 1999. godine upravljali dva Čeha (Pavel Sibera i Emil Triner) i jedan Belgijanac (Bruno Tiri).
Iskustvo igranja pomalo remeti i ne baš sjajno urađen ženski glas koji daje direktive kao da je u pitanju neki stari automat.
No, ovi detalji svakako ne kvare generalno lijep utisak o igri. Staze su lijepo urađene i u potpunosti u 3D formatu. Uključene su razne konfiguracije staza, smjena dana i noći, kao i različite vremenske prilike. Iako istorijski ispravan u neku ruku, ipak pomalo smiješan i možda suvišan detalj je uključivanje grupe gledalaca sa strane koja vam uvijek „pobjegne“ kada im se približite, a pojavljuju se na nekoliko mjesta tokom trke.
Automobili lijepo izgledaju, okretanje guma je odlično urađeno, a primjetna su i oštećenja ili prljanje automobila tokom vožnje.
Voziti se može s kamerom koja fokus stavlja na zadnji dio automobila ili pak s pogledom ispred haube, a veoma zanimljivo je da je već tada uvedena kamera „za volanom“ koja prikazuje realan uvid u okretanje volana i mijenjanje brzina.
Sve u svemu, ova igra ostavlja sjajan utisak čak i dvije decenije kasnije. Dobra ponuda licenciranih automobila i raznovrsnih konfiguracija staza, realistično upravljanje, kao i mogućnost „tvikovanja“ raznoraznih opcija čine ovaj naslov izuzetnim pionirom u svijetu video igara iz žanra „auto-trke“.
